Održana radionica na temu adaptacije

Jedna lijepe prohladne večeri nas malo više se skupilo u domskoj dvorani. Uglavnom sami fazani, koji se trebaju adaptirati i nas par starijih, reklo bi se adaptiranih i „cjepljenih“ na domsku hranu, WC-e, galamu pojedinih iz naših grupa i onih starijih (odgajatelja), domske smicalice, ukratko na život u domu (Suzićka, Kika, Matovina, ja...).

Uglavnom, da ne duljim, gospođa Suzi, oprostite gospodine ravnatelju, gospođa Suzana, počela je sa radionicom, a gospođa Ivana nam je podijelila papire na kojima smo se mi opisivali. I tako smo mi prvo pisali, pa onda pričali. Ma mi ˝veliki˝ smo valjali gluposti kako bi se prvačići (ajd ne moramo ih uplašiti sa ono „fazani“) opustili. Ali oni su i dalje bili ukočeni, kao da će ih stvarno cijepiti. Jest da smo nas tri već iskusne medicinarke (treća godina!!!), ali nisu se trebali bojati. Već su nas odgajatelji razmazili s sokovima i čokoladicama i radovali smo se tomu, ali od toga ništa... Valjda je zbog toga i odaziv bio ne baš velik. Sve u svemu, mi stariji smo se napričali, a naše nove kolegice i kolege su se naslušali... Eto, to je jedan adaptirani izvještaj, a drugi će biti kada bude jednom druga radionica, a do tada budite, dobri, lijepi i pametni.

Big kiss i pozz od Anči iz sobe 14!

Prije nego što smo svi došli k sebi od ljetnog odmora, ljubavi, ljenčarenja na morskom ili suncu kod kuće na bazenu ili polju, započela je nova školska godina.Nije to bila školska godina kao sve pdo tada. Iznenada smo se našli u novoj sredini, u novoj većoj školi i novom mjestu za stanovanje - učeničkom domu.

Za nas iz prvih razreda bilo je to vrijeme teških i neizvijesnih odluka i početaka. Te moraš napustiti stare prijatelje, stare ljubavi, staru sobu, stare roditelje, staro sve i došli u nešto NOVO. Dobro, gimnazija baš i nije nova, ali ni dom, ali su tu novi profesori, odgajatelji i što je najvažnije novo društvo.

Dolazak u dom na nas je djelovao iznenađujuće. Nije bilo kako smo očekivale. Bilo je tu svega. Kako se uklopiti u novo društvo i novu okolinu. Baš zbog toga u domu je održana radionica na temu adaptacija, na kojoj su većinom sudjelovali novi učenici, a našli su se tu već i neki “domaći”. Za početak smo dobili ankete s ciljem međusobnog upoznavanja. Nisu bili baš svi oduševljeni s tom idejom, pa smo krenuli dalje, na pozitivne i negativne dojmove koje smo stekli prvih par dana provedenih u domu. U toj radionici pomogle su nam naše super odgajateljice gospođa Suzana i gospođa Ivana. I na kraju što da vam još kažemo, pa moglo bi se reći da je bilo zanimljivo…Hm nastavak slijedi kad se pošteno naspavamo. Do tada veliki pozdrav od Ivane i Valentine!

Ivana Čupar i Valentina Volf
(nove novinarske snage)

1. listopada 2007.