Nagradni izlet u Zagreb

Nagradni izlet u Zagreb najčistijim sobama-City centar – Cinestar Vožnja autobusom, za neke najbolji,a za druge najgori dio puta. I dok su jedni produljili svoj odmor od nespavanja noću – pa nedjelja je, a subotom malo izađemo u grad, noću tulumarimo...- drugi su pjevali i plesali jer su sačuvali malo snage i za to. Kao i obično na ovim dužim putovanjima dobro nam dođe da protegnemo noge, skoknemo do – hajde brzo otići će mi po nogama – a oni najovisniji su zadimili. Napokon smo došli do tog City centra na parkiralištu pojeli sendviče dok su otmjeni Zagrebčani buljili u nas.

Kod kolodvora

Na ulazu smo naišli na ona rotirajuća vrata. Samo mi je trebalo da se netko glupira pa da se još zaglavim u njima. Ipak, dobro je prošlo. A onda nas zapljusnu veliki izbor majica, hlača, cipela i parfema i sve to po „povoljnim cijenama“. Bilo je stvarno super stvari, ali i nekih koje ne bi bolje obukla na sebe nego bih radije hodala gola. A kava? Prava sitnica. U Virovitici počastim dvije sobe za cijenu jedne kave u tom City centru u Zagrebu.
E onda su nas opet strpali u bus pa istovarili i pustili da sat vremena zujimo po zagrebu u vlastitom aranžmanu. Srećom da se nitko nije izgubio. Dobro da smo na kraju došli u Cinestar. Bar WC imaju tamo. Dobili smo karte i smjestili se udobno u sjedala i sve je bilo odlično dok nije počeo film.

Pred ciljem

 Katastrofa. Neki su plakali, neki se smijali, neki spavali, a ja mislila hoću li moći te noći spavati od sile crvene boje na ekranu koja je glumila krv. Tamo su neki indijanci trčali po šumi, a gole im guze. Dobro nemaju ni naši dečki lošije, bar koliko mi to cure promatramo. Zatim su jedni drugima vadili srce, a i u tome su im naši dečki jednaki kad lome srca djevojkama. Film je napokon završio pa smo izašli na svježi zrak pa opet u bus. No ništa nas ne može slomiti pa su jedni i dalje plesali i pjevali, drugi zaspali i svako po svom izboru. A u Virovitici, netko je stigao od umora na večeru, a netko se zaputio odmah u krevet. I začudo film nije djelovao na mene. Dobro sam spavala.                
   tekst:  Helena Švamberger
foto: Ivana Pavlic i  Ivona Nikolić